<	veljača, 2008
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29

Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (4)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (4)
Lipanj 2007 (4)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

...PeOpLe.... aLWaYs lIe....

...AbOuT Meeee...

....to cudno stvorenje....TeA....
......cudno???
...to zapravo ni sama
neznam...
....jednostavno tako samu
sebe nazivam....
..iz nekog neobjasnjivog
razloga.....zapravo..
..cijeli moj zivot jedna je...
neobjasnjiva pojava....
...ni sama neznam kakav je....
...i...sto je on uopce???
...ali zivim ga...
...pa sto i kako bude...


cesto sanjam...mastam...ali ne
pridrzavam se onog...
..."sanjaj svoj život..
živi svoj san"...
....jednostavno to
mi se cini nemogucim...
...barem sada...


imam samo 14 godina...
...jos sam u osnovnoj...
...jos godinu dana
moram trpiti
sve te zbunjene
i vec pomalo dosadne face..
...ali to mi je obaveza...
..bar tako kazu...
...iako ja mislim
da je ta rijec neportebna..
....da obaveze nepostoje...
.....uostalom i obaveze...
i neka pravila...
tu da se krse...!!!!
...odnosno ne obavljaju
ili izbjegavaju...
...ljudi ih brisu u svojoj glavi...
...nekako nestaju...
...a opet su tu???...


....slusam sve...
kaj mi se svidaaa!!!
...i mrzim one koji..su
opsjednuti tim...
"ajme ona slusa cajke"...
..."ma glupa je"...
...takve recenice mrzim...
...a cesto ih cujem...
...ne mogu vjerovati...
da u dvdeset prvom
stoljecu ljudi...
pocinju okarakteriziravati...
...ljude prema onome sto slusaju......neshvatljivo..
bar meni....
...prijatelje treba stvarati
i pokusavati graditi
prijateljstva...
.....a ne "bjezati" od njih...
...zbog nekakvih...
umisljenih gluposti..
...slusala moja prijateljica...
cecu...ili...mansona...
...nebitno...prijateljica mi je...
zbog onog sto je...
...a ne zbog muzike...
...odjece il neceg slicnog..
...no neki su
ljudi prekomplicirani..
...traze savrsenstvo...
na neki nacin
bjeze od ljudi...!!!


nesto sto uzasno...
...volim...NOGOMET...
...prevelika ljubav...
u nekim trenutcima
...kao da me drzi..
...da me oraspolozuje...
...jednostavno neobjasnjivo...l
jubav prema lopti...igri...
...tom blatnom travnjaku...
..ponekad mi te
slike toliko znace..!!!...



....koga???...što??...
...volim puno toga...
...naravno sva ta cudna bica koja me okruzuju...
...obitelj...frendove...
svoj mp-3ic...cudno...
...kako tako malo cudo
od tehnologije moze toliko...
...svakave humoristicne
serije.....ko i svaka
druga tinejderica...
...neke zanimljivosti...
...o ljubavi...deckima...
...pogledat dobar film..
...jagode i cokoladu..
...i jos puno...puno toga...
voli moja malenkost...


...opterecenost...forsanje...
....iskompleksirane osobe...
....iskvarenost...
...glupe price...ogovaranja...
...hmm...ima jos puno
toga sto me nervira...
...nikad nisam mislila
da cu nekoga...
...odnosno nesto mrziti..
...ali ipak postoji i to...laži..
njih mrzim i...one koji
...ne postuju moje stvove..
....i mene samu....
..one koji nemaju svoje ja......
...zlo...nepravdu...bol...
....ti pojmovi su mi kao ogromne crne lopte koje samo skacu po svijetu
i ostavljaju tragove...
...a tragovi su dugacki..


...imam jednu veliku manu...
....mislim ne samo jednu....
..ali za tu znam..
...barem je ja
smatram manom..
...a to je tvrdoglavost...
to nevolim...i onda sam jos ja takva..


...i tako sta da vam kazem...
....ja sam samo jos jedno obicno bice...koje...
luta ovim svijetom..
...i iz dana u dan nada se da se jednom otkriti zivot i naci njegov smisao...
...lutam...trazim...
...neznam...sto..i gdje...
...ali i dalje...nadam se...

(bad_blue_girl_tea@hotmail.com)!!!!

LiNkIcI

IVA
DINAMO GIRL
MIRNA
TIKVA
BAD BLUE BOYSICA
MAJA I LUCIJA
LUKA
ANAi SUZANA
JEDNA SUPER CURA
ANTONIA

Free Music

...NeKe sTvArCiCe...

Ovo nikad nemoj zaboraviti......
1.barem dvoje ljudi na svijetu te voli toliko da bi dali zivot za tebe!
2.barem 15-ero ljudi na svijetu te voli na neki nacin
3.ako te netko mrzi onda je to samo zato sto zeli biti poput tebe!
4.tvoj osmijeh svima donosi srecu cak i onima koji te ne vole!
5.svake veceri netko misli na tebe prije nego sto zaspi
6.nekome si citav svijet...
7.da nema tebe netko sada nebi zivio
8.ti si poseban/na i jedinstven/na....
9.voli te netko za koga ne znas da postoji
10.kada napravis i najvecu gresku,nesto dobro izade iz toga!
11.uvijek pamti komplimente koje primas,a zaboravi ruzne primjedbe...
12.uvijek reci nekome sto osjecas za njega/nju,ljepse ces se osjecati kad ta osoba zna!
13.ako imas dobrog frenda imaj vremena da mu das do znanja koliko ti je dobar!!!





...ni ovo....

Najljepši dan? Danas.
Najlakša stvar? Pogriješiti.
Najveća prepreka? Strah.
Najveća pogreška? Napuštanje.
Izvor svih zala? Egoizam
Najljepša razonoda? Posao.
Najgora propast? Malodušnost.
Najbolji učitelji? Djeca
Primarna potreba? Komunikacija.
Najveći izvor sreće? Biti koristan drugima.
Najveća misterija? Smrt.
Najveća mana? Loše raspoloženje.
Najopasnija osoba? Lažljivac.
Najgori osjećaj? Ogorčenje
Najljepši poklon? Oprost.
Neprocjenjiva vrijednost? Dom.
Najbrži put? Ispravan put.
Najugodniji osjećaj? Unutarnji mir.
Uspješna obrana? Osmijeh.
Najbolji lijek? Optimizam.
Najjača sila na svijetu? Vjera.
Najneophodnije osobe na svijetu? Roditelji.
Najljepša od svih stvari na svijetu? Ljubav






Jedna super pjesmaa!!!!

Najdraži jedini prijatelju
uz ovu tihu jesenju kišu
moji ti tanki i blijedi prsti
posljednje pismo pišu.

Ako mi slova nisu lijepa
oprosti ruci što drhti
jer osjećam već da tiho idem
k zadnjem času smrti.

Ruke mi drhte,postaje hladno
moj zadnji dan će brzo proć
i sad ću sama s tugom
u drugi kraj ko stranac poć.

Kada mi sretneš majku na putu
uruči joj topao pozdrav moj
i reci joj da sam sretna bila
jer sam živjela život svoj.

O,kad bi znao kako je tužno
pozdrave slati posljednji put
kako je teško reći ''ZBOGOM''
i poći na tamni,hladni put.

Možda je bolje da sad odem
nego da dođe bijela zima
al svakako kad jednom odem
reci da sam svima oprostila.

Ako netko i pusti suzu
obriši je nježno sa lica tog
i ne daj da itko za mnom plače
niti da dođe do groba mog.

Ne daj,jer nitko nije bio
takav prijatelj kao ti
jer nitko nije pričao
kao što smo pričali mi.

Kraj pisma već se bliži
na slova pade suza bijela
tek sada mogu da kažem:
''JEDINO TEBE SAM VOLJELA!''

Ako te pita koji neznanac
zašto je na grobu igla tanka
reci:''TU SNIVA PROPALO DJETINSTVO
I JEDNA NARKOMANKA''







ReĆi Ću ti tKo jE pRaVi pRijAteLj

....To je čovjek pred kojim možeš biti
onakav kakav jesi.
Možeš mu razotkriti svoju dušu.
On ne zahtjeva da budeš drukčiji,
nego te prihvaća da budeš kakav jesi.
Kad si s njim,osjećaš se kao zatvorenik
kojeg su proglasili nedužnim.
Njega se ne moraš ćuvati,
kažeš mu iskreno sve što misliš,
tvoje nelogičnosti i sve ono što
drugi ne razumije i osuđuje.
Kad si s njim,slobodno dišeš.
Možeš mu povjeriti svoje male
ispraznosti,zavisti, mržnje,
sitne zlobe i besmislice.
Sve to nestaje u bijelom oceanu njegovih
razumjevanja.
Njega možeš izgrditi,zapostaviti,
uvrijediti i što je najljepše ostati miran
jer to ništa ne mijenja na stvari;
on te jednako voli.
On je vatra koja pročišćava do srži.
Kad si s njim,možeš pogriješiti,
zaplakati, moliti,nasmijati se.
On to sve vidi,zna i voli te...



Ako ti godine oduzmu nadu,
ako ti zli ljudi sreću ukradu,
ako ti život loše krene sjeti se
da zauvijek imaš prijatelja-mene!!!




-Pitaš se kako uzgajati prijateljstvo?
Evo pet koraka za početak :
1.izaberi dobro srce,
2.posadi ga u teglicu povjerenja,
3.zalijevaj ga brižnim i dobrim mislima,
4.s vremenom dodaj dodir utjehe,
5.a svakog dana ukloni suho lisce nesporazuma



Nadam se da i vi imate nekog dobrog prijatelja,
jer prijatelji su stvarno predivno,
nesto sto nas ispunjava i usrecuje!!!!




Bio si mi sjaj u oku sve sto imam,
sve sto znam,kako srcu svom da
priznam da bez tebe moram sad.
Bio si mi ljeto zima,
sve sto srce zna da ima.
Bio si mi noc i dan sad
bez tebe moram znam.
Ti si zelja mog zivota,
ti si zelja moga sna,
ako hoces ti jos mozes
da mi ruku svoju das.
Ti si zelja mog zivota,
ti si zelja moga sna,
u zivotu,u zivotu samo
tebe imam ja.
Uzmi moje dani,
noci uzmi sve to radi nas,
jer si zelja mog zivota,
jer si mojoj dusi spas.
Sanjala sam oci plave,
prijatelje tako slabe
ali zorom dusa zna da bez tebe moram JA...!!!



Trenutak je dovoljan da se upozna...
tranutak je dovoljan da se zavoli...
ali samo trenutak moze razoriti sve sto je trenutak
uspio STVORITI!!!




Nekoga volimo zbog njegovim vrlina,
onda to nije nista ozbiljno,
ali kad ga pocmemo voljeti zbog njegovih mana,
onda je to ljubav....




Sudbina pise
dnevnik zivota mog,
roditelji cratju bajku moga
djetinstva,put moje mladosti
pise Bog,a ti si pises legendu
srca mog...!!!


Kad osjetis najtezi trenutak u zivotu,
kad izgubis povjerenje u samog sebe,
sjeti se bar tad da postoji neko tko misli na tebe!!!




voze se dvoje mladih na motoru:
djevojka:nemoj tako
brzo smanji!!!!!
Momak:ne baš
je zabavno!!!!!!
Djevojka:nije mi ugodno,
molim te smanji!!!!
Momak:reci da me voliš!
Djevojka:znaš da te volim.
Momak:zagrli me.
(djevojka ga zagrli)
Momak:molim te uzmi moju
kacigu,meni je tjesna,i vruće mi je,stavi ju ti!!!
SLJEDEČE JUTRO U NOVINAMA:
motor je imao prometnu nesreću,
kočnice su popustile,dvije,
osobe su bile na motoru,
jedna je poginula a, jedna je preživila.....
ISTINA JE:
momak je na pola puta ustanovio
da su kočnice popustile...ali
to nije htio reći svojoj djevojci...
želio je posljedni put čuti
njene riječi:volim te
želio je posljedni put
osjetiti njen zagrljaj
zatim je zamolio da stavi svoju kacigu..
jer je želio da ona preživi..
makar to značilo da će on umrijeti.......
SLJEDEČE JUTRO U NOVINAMA:
Djevojka si je prerezala žile jer ga
je voljela više od svog života...






Cura pita decka:dali si zaljubljen u mene??
on odgovori ne!!!
Ona ga pita mislis li da sam ljepa???
on kaze ne!!!!!
Ona ga opet pita:dali sam ja u tvom srcu??????
on odgovori ne!!!!!!
Na kraju a pita,da te napustim,dali bi plakao za mnom,
on opet kaze ne!!!!!!!!!
Okrenula se i veoma tuzna odlucila otici od njega,
on ju tada zagrli i kaze joj:
Ja nisam zaljubljen u tebe,ja te volim,
Ja mislim da ti nisi ljepa,
ja jednostavno mislim da si prekrasna,
Ti nisi u mom srcu,ti si moje srce,
Ja ne bi plakao da me napustis,
ja bi umro zbog tebeee!!!!!!



Svako novorođeno djete nosi poruku
Da bog još nije izgubio vjeru u čovjeka.



Na svijetu postoji bezbroj zvijezda
Samo jedno sunce
Samo jedan mjesec
I za mene postoji samo jedna osoba
koju ču vječno voljeti
a to si ti!!!!

utorak, 12.02.2008.

Toliko kratko je trajalo a tolko dugo te čuvam u srcu

...Nebo...nebo koje sja,koje stiti koje se okrece...u krug...krug koji se ponavlja i koji nikada nece prestatii...daleka zvijezda koju nikad necu doseci...a onda opet tama tisina i mrak....mrak na svjetloj stazi moga zivota i dana kroz koje lutam....je li nebo stvarno nedostizna zvijezda koja me svakog jutra budi???...je li ono tamno sunce koje luta mojim mislima???
...pitam se...jesi li ti moje nebo??? Moja nedostizna zvijezdica koju sanjam,moje tamno sunce ili si mozda ipak nesto ostvarivo...
...mozda i nesto nepotrebno...jer ponekad se jednostavno izgubis u mojim mislim i nema te...sve dok ne dode taj prokleti trenutak i ja pomislim na tebe...ili kada te vidim bas onda kada mi je super dan i bez tebe...nekako to sunce postaje tamno..i vise ne donosis sunce nego kisu...i tjeras moje srce da bude tuzno i da place...da place zbog tebe...a toga nisi vrijedan...ne ne ti...ne nitko..nitko nije vrijedan da placem zbog njega,nitko tko me povrijedio...
...prvi put pisem a da jednostavno nemam rijeci..da nemam inspiracije..ali evo dolazi samo od sebe...tako si i ti dosao...sam od sebe...pitam se je si li mi mozda dosao pokazati kako je to kad te nesto boli i kad patis,je si li dosao ozivjeti onu crnu rupu boli,podjetiti me nju..da???voljela bih kada bi ovo bio tocan odgovor,no nije...ti nisi kriv...ti zapravo ni neznas kako je meni...vjerovatno sam za tebe samo jedna prolaznica na koju ces naletjeti u svojoj zabavi od zivota...vjerovatno ni ne mislis na mene...vjeroatno sam ja za tebe nitko!!!...ali bas nitko...i boli me sto to znam..sto sam svijesna toga....voljela bih da te uopce ne poznajem i da neznam tvoje ime..no ono je poput trna koji ubada...i to duboko...jer kad stanem na trenutak vidim i osjecam kako me nesto jednostavno bode.....pitam se jesam li ja ruzu pretvorila u trn???jer ipak nekad je nesto i bilo izmedu nas...nesto,sto je trebalo postati nesto vise,no ja sam bila ta koja je to sve odbijala...i pomalo krivim sebe,no znam da tada nisam ovo prema tebi osjecala,i znam da se sada sve promijenilo...
...sada vjerovatno nikad ni ne pomislis na mene...jer ja za tebe ne postojim...i samo dok se sjetim te recenice nesto u meni promjeni se i sva postanem nekako tuzna...voljela bih da je nesto bilo onda...no tko zna kako bi bilo sada???..isto??? e to sigurno ne...mozda gore..mozda bolje...mozda nikako..no tko moze vratiti vrijeme...nitko pa tako ni ja...iako bi mnogi to voljeli...neznam uopce zasto sada pisem o tebi...zar mi je stvarno toliko stalno do tebe...je i previse,a opet premalo...previse jer mi falis i jer mi se svidas..nekako jako...a premalo jer mi ponekad opet nisi potreban...nije mi potreban nitko tko bi me mogao povrijediti ili bilo sto slicno...no pitam se jesam li ja i sada tuzna???
...da ipak da,jesam,pa mi se cini da je ono previse ipak vaznije...
I cini mi se da bi ipak trebala pokusati,no nesto me vuce,i nikako da ja i sama odlucim sto zelim i koliko mi je zapravo stalno do tebe???..postoji jos netko,i to znam,samo sto u odredenim trenutcima to zanemarujem...ima tu i taj netko na koga mozda mislim cesce i do kojeg mi je isto toliko mozda i vise stalo..no to je drugacije..neznam zasto... voljela bih kada bih te mogla samo izbrisati iz svog zivota i zaboraviti taj pogled,te oci i taj osmijeh...no ljudi se ne brisu poput slova,ili krede mokrom spuzvom,ne jer ljudi nisu slova,vec bica,a ja nisam ta spuzva koja odlucuje koga cu maknuti iz svog srca a koga ne...ne nisam jer jednostavno iako to ponekad zelim biti ne mogu,jer ne postoji taj netko tko to moze,bar ne ovdije u ovom svijetu u kojem sad zivim...iako znam da za tebe nisam ono sto ti za mene jesi,u meni ipak cuci jos onaj najmanji djelic nade i ona velika volja da ja zapravo vise shvatim neke stvari...pa kad se to dogodi,nadam se da ces tada ti oziviti tu nadu i naci se pored mene...da cemo se susresti u prolazu i da cemo jednom ipak zajedno proci ispod vedrog neba i jasnog sunca koje ce samo korakom unistiti crnu sjenu svijetle staze...

nedjelja, 13.01.2008.

Dovoljan mi je jedan pogled oko sebe i jedna recenica....

...samo sam gledala i slusala..i jednostavno nemogu vjerovati sto cujem...oko mene je bilo stotine faca koje su samo znale vrijedati...koje kao da su im zeljele najgore...kao da ih mrze...
...zapravo nekao..oni ih mrze...tovare...zapitala sam sse jednostavno u kakvom ja to svijetu zivim i kime sam zapravo okruzena...pomislim,to nije ljubav prema svome vec mrznja prema tudem...i to jednostavno ubijalo...razmisaljela sam sto su neki ljudi krivi za tu mrznju???
...tuzna sam kad pomislim da se jednostavno te dvije strane toliko mrze...dinamo i hajduk...ne razumijem tu bolesnu mrznju ljudi...danas sam cula puno toga...i stvarno me dirnulo..smetalo mi je jednostavno...sama sam pokusavala shvatiti sto je neki igrac napravio da je zasluzio sve te psovke...svu tu mrznju...oni nas mrze...a ne to nije nikakvo opravdanje...ako je neko takav zasto bi mi morali biti poput njega...jednostavno samo sjedim i slusam....bila je zadnja tekma i osjecala sam se uzasno...nekako jadno...jer sam i ja sama dio tog svijeta i tih ljudi...jer sam i ja dan prije bar u nekim trenutcima..u nekim situacijama...bar djelomicno bila poput njih...
Toliko sam se veselila svemu tome i bila sam nekako neopisivo sretna...
...pogotovo jucer...osjecala sam se tako isunjeno...i danas se sve promjenilo...
...od jucer od kad sam dosla doma...zapitala sam se samo jedno...kako sam mogla u utakmici protiv intera ja biti za hajduk???..jednostavno mi to nije islo u glavu...ja??zar ja???
Osoba koja obozava Dinamo???stvarno volim taj klub...volim nogomet i znam da nikad nebi za njih navijala...nisam znala sto se to u meni promijenilo???i palo mi je na pamet nesto...jedna osoba..koja mi je prije nekako bila toliko neutralna...jedan igrac...nekako mi se toliko uvukao pod kozu...znam da glupo zvuci...ali zavoljela sam ga...i to je bio jedini moguci razlog i opravdanje za moje naglo promjenjeno misljenje...i sad mislim o njemu...
...nekako mi se cini toliko njeznim i simpaticnim....a ipak znam da to nije dovoljno vazno da bi tako promjenila misljenje..ali izgleda da je...mozda samo privremeno...stvarno..ponekad samo sitnica...samo onaj dio neceg...utjece na nas...tako je i s nama...ponekad zbog sitnice nekog ne volimo...ili nam samo sitnica bude dovoljna da volimo nesto..onako neopisivo...
..cuo se i onaj zadnji krik...i jednostavno preda mnom vise nije bilo stotine faca...nekako te su se stotine smanjivale i oko mene je ostalo samo nekoliko ljudi...bilo je vrijeme da i mi izademo...hodam ulicom i razmisljam..i puna sam negec...neznam kako bih opisala taj osjecaj...ne bi to nazavala tugom..nesto neznam ni ja sto...bila sam tuzna,ali bilo je tu jos neceg...okrenem se oko sebe i vidim samo tuzne face...ili kako bi iva rekla same pokisle face...pitam se zasto???je li razlog dinamovo trece mjesto???..neznam...nekako mi se vise cini da je razlog bila hajdukova pobjeda...meni je iskreno bilo svejedno...pa na neki nacin mi je i drago zbog njih...nisu bili bolji ni od nas ni od zagreba ali imali su vise srece...tako to gledam...samo hodam onako bezvoljno...kao da nemam nikakav razlog da budem sretna...
...osjetila sam suzu na obrazu...i hladni vjetar kao da je prosao kroz mene...pomislila sam na svog andela i umijesto da se osjecam sretno,ne ja sam tuzna...nemogu vjerovati da su mu moji bad blue bojsi,rekli takve stvari...i jednostavno nemam komenatra na to...jer to je toliko nisko i toliko jadno...i nekom se stvarno dogadaju strasne stvari...i ima toliko siromasnih i toliko ljudi na ovom svijetu kojima nitko ne moze pomoci,a mi mi jos i zelimo zlo...pa kakvi smo mi to ljud????ako se uopce nekim mogu zvati covjekom,ljudima...jednostavno ja sam se osjecala,ja se osjecam grozno zbog njih,a znam da tu nista ne mogu???ja ne mogu nikako utjecati na druge...ja ih ni ne poznajem...zapravo stalno ih susrecem...iste ljude...samo druge face..i to je ono sto me nekako boli...i ponekad bi dala sve da mogu nesto promijeniti i da nekom bude bolje...da se netko osjeca sretno i ispunjeno...nekako mi je sad i zao sto sam isla...jer iako znam da je takav svijet..nisam ga zeljela vidjeti...nekako osjetiti to na svojoj kozi...jer nije lijep osjecaj...a opet sjetim se svojih dinamovaca...pokrivaca i mandukica i svih njegovih fulanih lopta...pa onda carlosa..ette..i sjetim se kako mi je ipak drago sto sam isla...
...samo to me pogodilo..a i necu ga vise vidleti...ma hocu ali falit ce mi...uvijek mi je ogi bio najdrazi,i simic i kaj ja znam...al sad bi ipak sve njih mjenjala za njega...al nije on tak bitan u ovom postu...htjela sam vam, samo reci daako vidimo da je netko losa osoba,da ne budemo poput njih,ako vuk mrzi slona nemora slon vuka...to je samo primjer...voljela bi kada bi se ti ljudi isto pitali kakvi su,i kada bi malo razmislili sto govore???jer to stvarno zna biti grozno za cuti..neke mi recenice jos odzvanjaju u usima...i jos se osjecam nekako grozno ali bit ce bolje...proci ce...samo ostat ce u sjecanju,pomalo ruznom taj moj veseli odlazak na finale dvoranskog prvenstava u nogometu...
Pusa svima vama i veliki ali veliki pozz svima od jedne lude teencuree!!!
Drzite se sutra skola!!!
P.S.Kati jedva cekam tekmu,iva nadam se da ides!!!

ponedjeljak, 07.01.2008.

...Sometimes you don`t know.....

Sjedila sam na klupici,nekako ovoga puta najblize...bila sam u crkvi...i jednostavno primjetila sam neke stvari koje nikad nisam,i osjetila nesto cudno....kao da je kroz mene prosla neka magija...a nekako sam si i sama bila cudna ovoga puta...nekako mirna i tiha...sto inace nisam...neznam ni sama sto mi se dogodalo...iako je vec prosao bozic..ostale su lampice po podu i bor....bor koji mi je bio toliko odvratan kada sam ga prvi puta vidjela...sada mi je postao nekako ljep,nekako poseban..pogledala sam ga malo bolje i shvatila da zapravo skriva neku cudnu ljepotu...nesebicnost...a onda te lampice...bila je tolika tisina i mir...mrak...samo su svjetlile i svaki se njihov treptaj mogao i te kako osjetiti....u pocetku su samo svjetlile...pa se lagano i gasile...zatim nekako treperile...malo sam se zamislila i razmisljela o tome koliko su te lampice i taj or zapravo slicni nama,ne svima,ali nekima od nas...taj bor je zapravo predstavljao covjeka...koji nam se na prvi pogled cini ruznim i jednostavno ga odguravamo od sebe,a zapravo nismo ni svijesni da smo mozda izgubili nekog posebnog...nekog tko samo skriva tu svoju ljepotu...ali unutarnju ljepotu..onu vazniju...malo sam se zamislila i sjetila se koliko sam puta ja mozda sasvim nesvjesno od sebe odgurnula neku osobu...i je jednostavno samo procijenila na prvi pogled...nekako nisam mogla pronaci odgovor...i nisam se mogla sjetiti takve osobe,ali bila sam sigurna samo i jedno da takva osoba postoji,i da sam i ja nekim ljudima samo odvratni ruzni bor...nazalost...nekako,i meni samoj cudno zvuci,ali dusa me boli i zao mi je zbog toga...a te lampice....gase i pale...a tako se svakog trenbutka u ovome nasemu svijetu gase zivoti,ali lampice se pale,i to je nada,to sto nam ipak netko i dolazi....ipak ja ne mogu znati kolika je ta bol,kad se lampica ugasi i kad jednostavno nekom nestane taj sjaj...ne mogu znati koliko to sve boli,jer postoje stotine lampica koje se gase u samo jednoj jedinoj sekundi...ipak svaki put kad vidimo da se pocinje pojavljivati svjetlost,nekako na nasem licu ta svijetlost izmami jedan predivan topli osmijeh i veselje...ipak znam da je svaka izgubljena svjetlost velika bol za svakoga od nas,ponekad je toliko velika da nas ni jedna svjetleca lampica,nitko i nista ne moze oraspoloziti i ne moze se vratiti osmijeh...
...nekako mi je samoj tesko kad ovo pisem...jednostavno tesko mi je samo i pomisliti na mrak,nekako budem potpuno slomljena...neznam zasto...mozda me strah da ne izgubim neke osobe,ali isto tako znam da ce se jednog dana lampica ugasiti,nazalost....neznam kako cu tad reagirati i kako cu se osjecati..neke osobe su mi toliko vazne da imam osjecaj da ako njih nema nema ni mene...samo se nadam da cemo se svi mi jednom sresti,da cemo biti zajedno...
...i evo uopce nisam ni znala da cu vam nasto napisati jednostavno taj bor i te lampice su mi dale inspiraciju...htjela sam vam jos nesto reci,ali zaboravila sam...javit cu vam iduci puta..evo vama svima velika pusa od jedne lude teencure!!!
i da pozz ivi,katici i sivaku,i hvala maloj bad blue boysici na predivno komentaru,volim vas ljudi...i naravno pozz mom 8.c,jedva cekam da vas vidim sve ljudi!!!!

utorak, 01.01.2008.

.......Zar stvarno.....ne postoji NITKO???

Mislila sam necu,i nisam te dugo otvarala,rekla sam sama sebi necu te vise pisati ma kako tesko ili sretno se osjecala...ali nesto me navuklo da te otvorim....svoj dnevnik...i nekako listala sam stranice i malo se zaustavila na jednoj...bilo je to vec davno...15.08.2006.,ispod je pisala samo jedna recenica,ovo mi je jedan od najboljih dana u zivotu!!!!
Znam da zapravo nije tako i da ce biti jos stotine super dana,ali to je bila jedina recenica u mom dnevniku koja se spomenula samo jednom.znam da zvuci malo nerealno,ali tako sam napisala!!!bio je to dan kada sam prohodala s jednim deckom u kojeg sam bila zaljubljena,ostao mi je bas nekako duboko u sjecanju..neznam zasto ali uvijek cu ga pamtiti..
I nekako bas ta recenica i taj dan....bas sam bila zavoljela tog decka...
...a sada u zadnje vrijeme,zapravo veec duze vrijeme..u mom zivotu jendostavno ne postoji nikakva osoba za koju ja mogu reci da je stvarno to to..jednostavno nema nikog koga ja volim,koliko je ta ljubav uopce moguca u mojim godinama...
...nije da ne postoji nitko,postoji samo sto ni ja sama neznam na koji nacin volim odredene osobe...recimo postoji jedan decko koji mi je toliko neopisivo drag,ali ja nemam pojma na koji nacin,pa je opet tu neko drugi decko koji mi se svida,i fkt jako i ne samo izgledom,nego mi se bas svida,pa opet neki treci koji me jednostavno privlace na neki deseti nacin...
...tako vam ja imam jednu povecu zbrkicu u mozgu...nekako kad bi sve te decke spojila dobila bi ono sto zelim...jednog slatkog i osjecajnog decka,a opet nekako privlacnog i zgodnog,malo bahatog,ali opet nekako da mogu s njime os vem pricat i da nemoram pazit sta cu rec...
Nekako moram priznati da mi na neki nacin i fali netko pored mene,ali ja sam toliko neodlucna...i tako nekad i izgubim neke osobe...pomislim ma svatko ima mane i vrline...
...ali nekako te moje mane ponekad od mene otjeraju vazne ljude u mom zivotu..i to bas onda kad netreba...ponekad se sjetim i razmisljam...imala sam prilike...ali bila sam toliko...neznam ni ja...na neki nacin i sebicna...ma jednostavno neznam koju da rijec upotrijebim...
...i onda mi bude zao...i to jako...nije mi jasno kako sam nekad toliko glupa,i nekako u nekim situacijama,jednostavno se ne ponasam kao ja,ne prepoznajem se,nisam ona tea,ona prava tea koju ja poznajem,a svatko sebe poznaje najbolje...ali to nazalost tek kasnije shvatim...
...i znam da postoji jos puno ljudi koji se tako osjecaju,neki gore,neki bolje..
...ali pitam se zasto???koji je razlog tome???..voljela bi bar na kratko staviti ruzicaste naocale,
Da vidim kakav je to osjecaj....inace,ne bi ih voljela nositi,jel mi se sve to cini pomalo nerealno,kao i vidjeti samo ono sto zelim,to jest samo se praviti,ne razumijem te ljude,imam osjecaj kao da bjeze od zivota,a takvi su kakvice...jel svi mi znamo da je zivot tezak i da svi imamo puno losih i tuznih dana,ali nikako ne smijemo zanemariti one sretne pozitivne...
...i evo malo sam skrenula s teme...ne zelim vam rei da sam usamljena ili tuzna,imam frendove,u zadnje vrijeme sam stvarno bolje upoznala neke,shvatila koliko su mi neke osobe vazne u zivotu,za neke osobe prije par mjeseci uopce ne bi ni slutila da ce mi biti toliko vazni,ono za neke sam se najmanje nadala,ali zivot je takav cudan,pun iznenadenja....
....nisam tuzna nego mi ponekad fali netko,netko drugaciji pored mene...
...ali evo nova je godina je dosla...pa ce vjerovatno sa sobom odvesti i dovesti neke osobe..
Bit ce mi ovo vazna godina,nekako mi je vec sad draga,krecem u srednju,krizna,jedva cekam,ono cekam dane,cekam dogadaje,cekam odlaske na tekme,sve...
...nadam se da ce svima vama ova nova godina donijeti puno ljepih stvari,ono kak to vec ide ljubavi,zdravlja,topline i veselja,Sretna vam nova i sve najbolje od jedne lude teencure!!!!

srijeda, 26.12.2007.

Sreca, ljubav, zdravlje i veselje..to su za vas moje bozicne zelje.Toplina u srcu nek vam sja, SRETAN BOZIC od srca vam zelim ja!!!

Djecji osmijeh,bozicna pjesma i borovi koji lete na sve strane,lampice koje svijetle poput nekih zvjezdica,veselje i topao osjecaj,te pahuljice snjega koje poput velikog bijelog pokrivaca prekrivaju klupice u parku i puste grane..otpalog lisca vise i nema....takav prizor nekako ovih dana stalno treperi u mom oku...prolaze slike svih tih nasmmijanih i veselih lica,djecjih iskrenih osmjeha,ali ovoga puta i odraslih ,osmjesi vire na sve strane...nema ni pomisli na ono tuzno,na zlo svadu....jer ipak bozic je..blagdan veselja ljubavi tpoline i mira...mira i dobrote..samo sto za neke ta toplina i dobrota ne postoji....i ma kakv blagdan bio,toga nema...okrutnost na sve strane,prevelika uzurbanost...ljudi navlace takve osmjehe na lica kada na bozicno jutro ispod svoje jelke pronadu poklone...sve puna zamotanih paketica,koji kao da unesu neku odredenu dozu veselja,jos vece srece i radosti...i ne krivim ljude..i ja sam jedna od njih...nazalost tako je svake godine...tako ce i biti....
...nema vise one ljudske skromnosti...pitam se u sto smo se pretvorili???
No takvi smo,i svatko od nas,ma kakv bio jednistven je i iako tako malen u usporedbi s cijelim covjecanstvom cini bas njega toliko posebnim,jer covjek cini covjecanstvo...i toliko smo razliciti,a opet toliko slicni...vezu nas osobine i osjecaji...ponekad vezu toliko razlicite ljude..daleke...no slicnost nas veze..ako razumijete sto vam zelim reci???
..obicno u ovo vrijeme svi imamo svoje zelje...iskrene zelje..zelje ljubavi i dobrote...zelje koje nama pomazu da se sto bolje izgradimo i da popstanemo ljudi jel covjekom se postaje...i meni je samoj tesko kada u ovo vrijeme i ove dane razmisljem o tome kakvih ljudi zapravo ima...i tesko mi je sto upravo sada moram biti toliko tuzna,ali iu razlocarana..
...jos ni sama ne mogu vjerovati da sada ovo pisem...i da sada kada bi na mom licu trebao sjati osmijeh od uha do uha,ja u ogledalu vidim jedno tuzno lice...jer iako u sebi imam puno puno srece i veselja i toliko ljepih stvari..samo jedna malena crna gruda dovoljna je da uz sav taj smijeh probudi i zalost i na moje lice u nekim trenutcima stavi jednog tuznog smajlica...
....zao mi je sto sam na neki nacin izgubila jedan mali dio te velike grude koju sam cuvala u sebi....sto je ta pahulja odleprsala..shvatila sam da ona nikako nije pristajala toj grudi...i da se nekako pokusavala prilagoditi ali nije uspijela...na trenutke se cinilo da je...cudno je usla nekako iznenada...i jednako tako iznenada na jedan cudan nacin odleprsala..
...ali ta je pahulja sama to zeljela.....i sada ta pahulja nekako fali...nekako nije dobar osjecaj kad bas u ovo vrijeme kada su sve pahulje sretne ode jedna...i kada se sam iznenadis kako je bas ta pahulja mogla otici
Jer ipak mozda tu ima jos razlicitih pahulja za koje ja ni sama neznam...ali one su tu...i puno njih ponekad zaluta..no vrate se..
...jer gruda je toliko cvrsta s tom pahuljom...tako je i moje srce jedna gruda...a pahulje se osobe i osjecaji koje je cine...
...tako je i moje srce izgubilo jednu osobu...ne cu reci izgubilo..jer vjerovatno je nije nikada ni imalo...ta je pahulja vjerovatno zalutala u moje srce...i zavukla se...ali virila je...trebalo ju je nesto ucvrstiti no nije..iznenada je odleprsala..gruda je bila jako tuzna i klimava..no ocito nije mogla zadrzati pahulju...jer jednostavno ponekad mi nismo ti koji odbacujemo...ponekad pahulje same odu...a razloga za to nema..pravog razloga nema...jer pahulje,ljudi su slobodni imaju pravo otici ili doci i zavuci se negdje...pa ako ide de..ako ne...ne!!!...nekako sam sva tuzna...osjecam se toliko glupo sto sam zeljela nesto popraviti..a ta osoba je na svaku moju recenicu rekla sam jednu rijec bok!!!...to me strasno povrijedilo..jos ni sama nemam pojma sta mi je bilo...zasto sam uopce isla nesto govoriti...ta osoba nije ni zasluzila da jopj ja ista kazem....a ja sam se na neki nacin isla opravdavati..i to mi ni sad nejde u glavu...nemogu vjerovati da nakon jednog prijateljstva...iako je kratko trajalo...bili smo si dobri...i bio je jedan od mojih najboljih prijatelja..,on je samo imao za reci bok!!!...to ne razumijem..ne shvacam zasto smo nekad neiskreni..mislila sam da i ja njemu nesto znacim ali ocito ne..jer jedna nebitna sitnica ne moze unistiti prijateljastvo...nemoze nas dovesti do toga da nekom dragom nakon svega kazemo samo bok!!!kao nekom prolazniku na ulici kojeg smo vidjeli tek nekoliko puta..cak ni prema njemu ne bi bilo fer...i onda jos u sve to petlja druge osobe i meni nabija na nos moje postupke...i govori mi ko meni znaci i koliko...pa ocito ti samo njega vidis ,on je jedina osoba u tvom zivotu...tu recenicu nitko ne moze reci,jer nitko nezna tko kome i koliko znaci...i ni jedna pahulja ne bi smjela grudu napadati ili slicno...
...no tako je s grudama takav je i svijet..covjek ne bi smio napadati covjecanstvo....i traziti krivce...jer onda taj covjek nije zavrijedio da bude dio neceg...jel ako su sve pahulje bijele i ako se sve slazu,crnoj nema mjesta!!!
...dragi moji...zelim vam stvarno sve naj naj bolje za bozic i Novu godinu!!!neka vam se ostvare sve zelje,ostavite sve lose u ovoj staroj i samo s onim dobrim krenite u novu 2008.godinu!!!velika pusa svima vama i svima vam jos jednom zelim
SRETAN BOŽIĆ!!!!!